Preuzeto
sa: BrzaBrzina.com
Omiljen
od strane publike, omražen od strane konkurencije, ali i dalje jedan od
najpoštovanijih modela automobila našeg doba
Poštovani
čitaoče, pred tobom se nalazi priča o jednom sasvim običnom automobilu i
njegovom nestašnom blizancu. Ovo je priča o pitomoj Lancii Delti i divljoj
Lancii Delti Integrale, njihovim usponima i padovima, kao i sitnim stvarima
koje su učinile ovaj automobil legendarnim.
Lancia
je automobilska marka sa dugom tradicijom proizvodnje automobila sa diskretnom
notom luksuza. Sve do preuzimanja od strane Fiata, Lancia je uživala dobru
reputaciju, a njeni modeli su bili poznati širom sveta. Period od 1969 do 1979
godine predstavlja verovatno jedan od najtežih u istoriji Lancie. Stratos,
Gamma i Beta, poslednji predstavnici jednog perioda, su imali pristojan izgled
i perfomanse, ali su bili daleko od savršenih. Loš kvalitet izrade, niska
pouzdanost, slaba do nikakva antikorozivna zaštita (čuveni ruski čelik) i loša
servisna podrška su doveli do dramatičnog pada prodaje. Neko vreme se čak
govorilo da će Lancia zbog svih problema prestati da postoji.
![]()
Srećom,
to se nije desilo. Rad na potpuno novom modelu, kodne oznake
(Progetto-projekat) 831, je započeo davne 1975 godine. Lepršave linije
prethodnih modela Lancie su ustupile mesto daleko konzevativnijim, a Giorgetto
Giugiaro je na osnovi modela Fiat Ritmo stvorio model sa dizajnerskim
karatkeristima sličnim onim viđenim na Volkswagenovim modelima Golf i Scirocco.
Prve skice su pokazale široku i strogo uglastu karoseriju (3,895 x 1,621 x
1,364 mm), sa više unutrašnjeg prostora od Golfa. Zanimljiv detalj, danas veoma
rasprostranjen, je prvi put primenjen na jednoj Lancii. Delta je od samog
početka bila zamišljena sa branicima integrisanim u karoseriju, u boji vozila.
Prvobitno rešenje zadnje svetlosne grupe je podrazumevalo horizontalan položaj
(kao kod Scirocca), ali se zbog praktičnosti i povećanja otvora prtljažnika
ipak primenilo originalnije rešenje sa vertikalnim svetlima. Testiranje
prototipova na raznim stazama je rađeno u turama od po 10,000 kilometara, a
same ture su bile podeljene na zasebne etape i to: 3,800 km na zemljanim
putevima, 2,800 km na kaldrmi, dok je ostatak bio bio predviđen za asfaltne
puteve.
Intenzivnim
testovima su bili obuhvaćeni sistemi za grejanje i ventilaciju, kako bi se
Delta ponudila kupcima u što više klimatskih područja. Karoserija je zbog
veličine i izgleda zahtevala čvrstu kontrukciju, što je značilo da će se
prilikom sklapanja delovi spojiti u 4,247 tačaka zavarivanja i fiksiranja, čak
1,000 više od Ritma. Mekši i bezbedniji materijali u unutrašnjosti su omogućili
izradu kompleksnijih oblika, a naglasak je posebno stavljen na prvorazrednu
udobnost u vožnji. Godina 1979. Šah Reza Pahlavi je svrgnut sa vlasti,
Sovjetski Savez vrši invaziju na Avganistan, Lancia Delta je premijerno
prikazana na salonu automobila u Frankfurtu. Reakcije specijalizovanih novinara
su bile povoljne, a rezultat rada celog tima na projektu Delta je nagrađen u
vidu titule Automobil godine 1980, ispred Opel Kadetta i Peugeota 505.
Na
početku prodaje Lancia je kupcima ponudila benzince u dve verzije. Slabiji
motor je imao 1.3L i 75 ks, snaga se na prednje točkove prenosila preko
četvorostepenog manuelnog menjača, a kupcima je uz doplatu na raspolaganju bio
i menjač sa pet stepeni prenosa. Snažniji benzinac od 1.5L i 85 ks je pokretao
luksuzije opremljenu Deltu. Nastavak proizvodnje donosi zanimljive novitete po
pitanju pogona. Javnosti su predstavljene LX (luksuzna) i GT (sportska) verzije
opremljene benzincem od 1.6L sa 105 ks, poreklom iz modela Fiat Ritmo 105TC.
Evolucija ovog motora je u GT ie verziji donela blago povećanje snage, na 108
ks, a kasnija Kat verzija je snagu skinula na 90 ks. Sledeći veliki korak je
bio Salon automobila u Torinu 1982 godine, gde je Lancia prvi put pokazala
pravac u kome će se kretati Delta narednih deset godina. Posetiocima je
prikazana Turbo 4x4 verzija, sa motorom od 130 ks. Bilo je potrebno još godinu
dana da se sajamska verzija uvrsti u zvaničnu ponudu pod imenom Delta HF Turbo,
doduše bez integralnog pogona.
![]()
Garrett
T3 turbo punjač je omogućio ovoj verziji maksimalnu brzinu od 190 km/h, a
vlasniku ovog modela startnu prednost na svakom semaforu. Od kraja 1982 pa sve
do 1989 godine Lancia, na osnovi modela Delta, proizvodi klasičan
trozapreminski sedan pod imenom Prisma. Sedan možda nije imao značajnu
istorijsku ulogu, ali je sa 317,378 proizvedenih primeraka u dobroj meri
pomogao poslovanje Lancie. Jedinstvena Prisma je svojevremeno izrađena za
vlasnika Fiata, Giovannija Agnellija, a radi se o modelu 2.0 turbo 8v
integrale, sa kompletno kožnim enterijerom, elektropodizačima svih stakala i
klima uređajem. Avvocato Agnelli je ovaj automobil koristio sve do 1988 godine,
kada je stigla zamena u vidu modela Thema. Sve do sredine 1980tih nije bilo
većih promena na karoseriji Delte. U ponudu je uvršten automatski menjač, a
1985 godine u ograničenoj seriji od samo 200 primeraka se pojavila S4 verzija.
U želji da ispuni standarde za učestvovanje u Grupi B, Svetskog reli
šampionata, Lancia je proizvela manju seriju drumskih legalnih sportista.
![]()
Delta
S4 Stradale je sa dotadašnjim modelom delila samo izgled, sve ostalo
uključujući i motor, je bilo specijalno izrađeno. Motor smešten pozadi je iz
1.8L razvijao 250 ks, znatno manje nego reli verzija sa početnih 400 ks. Samo
mesec dana nakon što je dobila odobrenje za takmičenje, Lancia Delta S4 osvaja
prva dva mesta na RAC reliju. Prvo veće ulepšavanje Delta doživljava 1986
godine. Primetne su bile određene izmene na karoseriji, naročito u predelu
branika, dok je unutrašnjost sa redizajniranom instrument tablom postala
prijatnija. Benzinci od 1.3L i 1.5L su opremljeni novim karburatorima, verzija
1600 GT ie dobija sistem za ubrizgavanje goriva i elektronsko paljenje, a u
ponudu se ubacuje turbodizel motor – 1.9L i 80 ks. Verzija HF Turbo takođe
dobija sistem za ubrizgavanje goriva, a snaga motora se povećava na 140 ks.
Samo za tržište Grčke je u ponudu uvršten benzinac od 1.1L i 64 ks.
Najznačajniji novitet za 1987 godinu je predstavljanje HF 4WD verzije Delte,
pokretane dvolitarskim motorom sa 165 ks.
Verzija
sa integralnim pogonom je dobila duple okrugle farove, koji će kasnije postati
zaštitni znak svih verzija sa ovim sistemom raspodele snage na točkove. Srce
Deltinog integralnog pogona čine tri diferencijala, a snaga se između osovina
raspodeljuje u odnosu 56:44, preko centralnog Ferguson viskoznog kvačila. Prava
snaga se krije na zadnjoj osovini, u Torsen diferencijalu, koji raspodeljuje
obrtni moment između zadnjih točkova, prema stanju puta i mogućnosti
prijanjanja točkova. Naredne godine se umesto 4WD verzije u prodaju pušta Delta
Integrale 8v, sa 185 ks i 304 Nm obrtnog momenta. Automobil je opremljen novim
turbo punjačem sa interkulerom, kvačilom sa modela Thema 8.32, montirane su
jače opruge i amortizeri, a pneumatici su porasli za jedan broj - 195/55 VR 15.
Razvoj Delte Integrale se polako ubrzava. Godine 1989 na Salonu automobila u
Ženevi, se pojavljuje 200 ks jaka 16V verzija, koja u ponudi zamenjuje slabiju.
Perfomanse su postale nešto impresivnije – maksimalna brzina od 220 km/h i
ubrzanje od 0–100 km/h za 5.5 sekundi.
![]()
Vizuelno
se ističu blago uzvišenje na poklopcu motora i širi lukovi oko točkova, dok je
sa mehaničke strane prvi put ugrađen ABS. Raspodela pogona je promenjenja, tako
da je odnos između osovina 47:53. Ovakvo rešenje je učinilo Deltu življom i
nešto komplikovanijom za vožnju i pored mase od 1,240 kg. Tek je 1991 godine
ponuda verzija Delte ponovo osvežena. U prodaji su ostali benzinac od 1.3L i
1.5L, u standardnoj u luksuznijoj verziji, u "sportistu" od 1.6L u GT
se ugrađuje katalizator i snaga mu se smanjuje sa 108 ks na 90 ks, kao i u HF
Turbo verziju, tako da umesto 140 ks, sada ima 132 ks. Poslednji primerci Delte
sa pogonom na dva točka su sišli sa proizvodnih traka 1993 godine, dok je samo
godinu dana kasnije definitivno stavljena tačka na proizvodnju Delte sa pogonom
na svim točkovima. Oktobar 1991 godine, premijera prve Delte HF Integrale
Evolution. Fantastičnog izgleda sa ujednačenim duplim okruglim farovima, još
većom grbom i prorezima na haubi, širim lukovima oko točkova, većim branicima i
nižim pragovima. Ovo su bili poslednji automobili iz Evo I serije potrebni za
homologaciju za takmičenje u Svetskom reli šampionatu.
![]()
Kasnija
verzija sa katalizatorom nikada nije učestvovala na trkama. Alcantara na
anatomski oblikovanim Recaro sedištima je predstavljala standardnu opremu, dok
su koža u enterijeru i klima uređaj, kao kod rasnog sportskog automobila, bili
dostupni samo uz doplatu. Lancia Delta HF Integrale 16v Evoluzione II iz 1993
godine je poslednje izdanje legendarnog automobila, ako ne računamo specijalne
verzije. Dvolitarski motor je u skladu sa ekološkim zahtevima opremljen
katalizatorom, multipoint ubrizgavanjem i novom Garrett turbinom. 215 ks i 314
Nm obrtnog momenta su za početak 1990tih godina prošlog veka već predstavljali
redovnu pojavu, ali je atraktivan spoljašnji izgled, naglašen zanimljivim
felnama i pneumaticima dimenzija 205/45 ZR 16, ipak uspeo da privuče kupce.
Druga evolucija Delte Integrale se nije proizvodila u pogonima Lancie, već je
taj zadatak preuzela Maggiora. Karoserije su nakon sklapanja poslate u pogone
Bertonea, gde se vršilo farbanje i konačno montiranje komponenti.
![]()
Delta
je mnogim ljubiteljima automobilizma poznata po specijalnim izdanjima, koje
danas dostižu veoma interesantne cene – čak i do 200,000 evra. Od izuzetno retkih
treba spomenuti i Delta Evoluzione - Rosso Monza, Rosso Winner, Bianca, Nera,
Blu Madras, Blu Lord, Verde Derby, Gialla Ferrari, Blu Zeland i Viola primerke.
Jedinstvena Delta Integrale Cabrio, koja je svojevremeno izrađena za Giovannija
Agnellija, se trenutno nalazi u Nacionalnom muzeju automobila u Torinu. U
periodu od 1979-1993 godine je proizvedeno ukupno 483,162 Delti, od čega je oko
45,000 u verzijama 4WD – Integrale – Evoluzione. Pre samog kraja proizvodnje,
holandski zaljubljenik u klasične automobile, Paul Koot, u saradnji sa
dizajnerskom kućom Zagato i Lanciom je planirao da na osnovi Delte Integrale
izradi 500 primeraka kupea, pod imenom Hyena. Prvobitna ideja je bila da se
celokupna proizvodnja obavi u pogonima Lancie, ali je italijanski proizvođač u
poslednjem trenutku odustao, dok je Fiat kao vlasnik Lancie odbio svaku dalju
asistenciju na projektu.
![]()
Samo
24 primerka su došla do kupaca spremnih da plate visokih 75,000 dolara. Delta
Integrale je u ogoljenom stanju transportovana u Holandiju, gde se vršilo
spajanje sa karoserijom od kompozita. Konačni rezultat rada je bio automobil
200 kg lakši od modela na kome se bazirao, ali i snažniji. Uz manje
modifikacije motor je postizao 250 ks, dok je ubrzanje do 100 km/h iznosilo oko
pet sekundi, uz maksimalnu brzinu od 230 km/h. Najveći broj proizvedenih Hyena
je, pomalo neverovatno, završio u rukama japanskih kolekcionara automobila.
Saradnja Saab-a i Lancie je početkom 1980tih godina prošlog veka na tržište
Norveške, Švedske, Danske, Finske i Islanda izbacila model Saab-Lancia 600.Švedski proizvođač je bio u dobrim odnosima sa Fiatom i kroz njegovu prodajnu
mrežu su prodavani neki italijanski modeli, kao što je Lancia A112, tj.
Autobianchi. Saradnja na modelu 600 je započela već u maju 1980 godine, a Saab
600 je kupcima nuđen kao zamena za stari Saab 96.
![]()
U
ponudi se nalazio samo motor od 1.5L sa 85 ks, a kupcima su nuđena dva paketa
opreme. Dovoljno je reći da se cela odiseja sa italijanom u Skandinaviji
završila fijaskom. Automobil je bio u prodaji samo do 1982 godine, kada se na
veliko zadovoljsto tvrdokornih ljubitelja Saab-a povlači iz prodaje. Razlozi za
neuspeh su mnogobrojni, počevši od cene koja je bila samo za nijansu manja od
Saab-a 99. Kvalitet izrade nije bio na očekivanom nivou, zbog čega su mnogi
primerci sa metalik farbom počeli da se ljušte već nakon godinu dana. Najveći
problem sa motorom je zapravo bio sasvim banalan. Da bi prilagodili vozilo
hladnijim uslovima vožnje na severu, Saab-ovi inženjeri su podigli temperaturu
termostata sa 82 na 92 ºC. Ironijom sudbine leto 1980 godine je bilo najtoplije
do tada, što je prouzrokovalo da se motori pregrevaju. Sledeće godine je
problem rešen, podešavanjem na 82 ºC za leto i 87 ºC za zimu, ali je tada već
bilo kasno za bilo kakve promene. Kasnija saradnja Saab-a i Lancie, na
projektima 9000/Thema je dala mnogo bolje rezultate.
![]()
Ukupno
je prodato 6,419 primeraka. Stvaranje mita o nepobedivosti Delte na reli
takmičenjima je započelo krajem 1984 godine sa razvojem S4 verzije. Naslednik
modela 037 je za takmičenje u Grupi B dobio motor od 1.8L i prvi put primenjeni
sistem dvostukog punjenja – preko kompresora i turbine – što je davalo izlaznu
snagu od 400 ks. Svi radovi na motoru su delo Abarth tima, koji se godinama
unazad pripremao sa Lanciom za takmičenja. Godinu dana kasnije je snaga
povećana na 450 ks, pri 8,000 obrtaja. Delta S4 u kompaktnom i laganom
pakovanju je pobedila već na prvom takmičenju, čuvenom RAC reliju, a u narednoj
sezoni Delta S4 beleži pobede na tri relija – Monte Karlo, Argentina i Grčka.
Niz nesreća na takmičenjima, uključujući i smrt Henrija Toivonena u fabričkom
timu Lancie, je prourokovao brzi kraj Grupe B i prebacivanje fokusa sa
neukrotivih automobila na nešto civilizovanije, u Grupi A.
![]()
S4
nakon pet pobeda, od kojih jedna nije zvanično priznata, svoje mesto u
takmičenju ustupa Delti HF 4WD. Nagla promena pravila je mnoge proizvođače
ostavila bez adekvatnog vozila, što je Lancia odlično iskoristila. Godine 1987
Lancia beleži devet pobeda na takmičenjima, a sledeće deset pobeda na 11
takmičenja. Godine 1989 Lancia Delta Integrale 8V pobeđuje na prvih šest
takmičenja i osvaja titulu mnogo pre kraja godine. Sledeće sezone je
predstavljena Delta Integrale 16V, Lancia ponovo beleži šest pobeda i borba
između Carlosa Sainza i Juhe Kankkunena besni sve do poslednjeg relija u
sezoni. Kankkunen u udesu ispada iz dalje borbe, Sainz u Toyoti uzima prvo
mesto, a Lancia osvaja još titulu za konstruktore. Godine 1991 Lancia i
Kankkunen pobeđuju na relijima u Keniji, Argentini, Finskoj i Australiji, dok
Didier Auriol pobeđuje na Sanremu. Peta uzastopna titula u konkurenciji
konstruktora je obezbeđena uz titulu u konkurenciji vozača.
To
je bila i poslednja sezona učestvovanja fabričkog tima. Sledeće sezone
polu-privatni Jolly Club tim, uz pomoć Martinija, preuzima Deltu u Integrale
Evolucione verziji od fabričke ekipe. Sa osam pobeda u zadnjoj sezoni, i šest
uzastopnih titula u konkurenciji konstruktora, Delta blistavo odlazi u
istoriju. Do danas se nije pojavio automobil koji je osvojio više od 46 reli
pobeda, a male su šanse da se u budućnosti to i desi.
Autor:
Vrele Gume
Slike:
Lancia